Tuljani smatraju Pribilovska ostrva najidealnijim na svijetu za odgajanje svojih potomaka.Tu je klima idealna,jer je ljeti od deset,devet dana je kišovito i maglovito.Zato je krzno tuljana
uvjek vlažno.Zbog takvog vremena tuljani su bjezbjedni,jer ih često neposjećuju polarni medvjedi (lovci na tuljane).Ni jedna životinja nije učinila mudriji izbor,niti je u prirodi pronašla mijesto kao tuljan.tuljan je pronašao to utočište i prisvoji ga je i za njega ni jedna druga životinja nezn, osim ptica.Tuljani su ribožderi i oni ne ugrožavaju ptičija jaja.
Mladunče tuljana na sebi imaju perije,ali oni se moraju naučiti kako se sa njima služi.Oni takođe moraju naučiti i kako se diše da bi pod vodom mogli dugo ostati.Tuljani moraju nekoliko mjeseci vježbatiprije nego što postanu sposbni da se osamostale u more.Zato je majka tuljana mnogo strpljiva i ona sa mnogo strpljenja uvodi(koja je bistra)izvodi sve pokrete i radnje,kako bi se mladunče naučilo.Kroz vodu se tuljan kreće sa snažnim zamasima prednjih peraja.Zadnje peraje tuljana lepde pozadi i one služe kao veslo za upravljanje.Ono mnogo liči na čovječuje stopalo,dugo je oko 50cm,zaravljenog risa i obočno ima pet prstiju.
Svake godine u osam mjeseci krdo od milion i po tuljana je rašireno po čitavom Sjevernom Pacifiku.Mladunče tuljana je rođeno tokom ljeta na Pribilovskim ostrvima,jer su oni previše mladi i nebi mogli podnjeti hladne sjeverne vode zimi.Zato oni sa majkama otplivaju pet hiljada kilometara na jug,da bu u decembru stigli u vode prema obalama srednje Kalifornije.Stari i otporni mužijaci se spuštaju samo nekoliko stotina milja niže,spavaju na moru i njih nose struje Pacifika.Oni tada love na tonr haringi.
Kada dodje proljeće,tuljani koji su rašireni širom pacifika,kreću se na sjever.Oni se u određeno vreme i na određeno mjesto skupljaju već vjekovima.Mužijak tuljana uvjek stiže prvi(manj broj njh se pojavi već u maju).prije nego što pređu na stijene oni znaju i čitavu sedmicu posmatrati obalu iz vode.Oni se svake godine vrate na isto mjesto gdje su bili i prošle,a neki čak i na iste stijene.Tada su mužijaci nabrekli od zdravlja,njihov vrat,grudi i pleća ističu se u gromadnim razmjerima.Koji je najveći i najsnažniji postaje obalski gospodar(starješina).Kada su sve dobro osmotrili,svki od njih postavlja svoj zahtjev za odbrambeni prostor na stijenama,koji je širok dvadesetpet,a dugačak trideset kilometara.Na tome prostoru mužijak namjerava da smjesti svoj harem.Kada prisvoji svoj tern,on odma od tog trnutka počinje svoju vladavinu.Brani ga sa svojom snagom,da se čak upušta u krvave bitke.Sredinom juna dolaze i ženke i one usred gromoglasne graje,rike,ujedanja i tuče, zauzimaju svoja mjesta u određenim haremima.
utorak, 28. prosinca 2010.
nedjelja, 26. prosinca 2010.
Gepard
Gepard spada u vrste mačaka,ali on malo nalikuje i na psa.On sjedi uspravno,podupire se sa prednjim šapama kao da su stubovi.Kandže geoparda su nepokretne i ne mogu se uvlačiti kao kod mačke.
Noge su mu duge,pleća visoka,glava mu je mala sa prodornim očima,a rep mu je dugačak.
Gepard je najhitrija životinja na Zemlji,i on za dve sekunde može da razvije brzinu i veću od 70km/h,a ako se dobro zaleti dostigne brzinu i od 110km/h.
On se brzo zamori kada trči,i kada bi se utrkivao sa antilopom ona bi ga pobjedila.
Gepard ima po sebi pjege kao i leopard,ali on ne skače sa drveta ili stjene na leđa žrtve kao leopard.
On lovi svoj plijen,tako što se oslanja na svoju sposobnost trčanja na otvorenom polju.
Gepard živi u Afričkim visoravnima,kao i zebra i antilopa itd.
Noge su mu duge,pleća visoka,glava mu je mala sa prodornim očima,a rep mu je dugačak.
Gepard je najhitrija životinja na Zemlji,i on za dve sekunde može da razvije brzinu i veću od 70km/h,a ako se dobro zaleti dostigne brzinu i od 110km/h.
On se brzo zamori kada trči,i kada bi se utrkivao sa antilopom ona bi ga pobjedila.
Gepard ima po sebi pjege kao i leopard,ali on ne skače sa drveta ili stjene na leđa žrtve kao leopard.
On lovi svoj plijen,tako što se oslanja na svoju sposobnost trčanja na otvorenom polju.
Gepard živi u Afričkim visoravnima,kao i zebra i antilopa itd.
Zebra
U Afričkim visoravnimanajčešće krdo(posle antilopa)sačinjavaju zebre.One liče na male konje,ali one imaju jarke pruge koje podsjećaju na cirkus.Zebre se ponekad kreću zajedno i one tada skladno klate glavama.Njihove pruge su im odlična kamuflaža,jer je za njih najkritičnije vreme zalazak sunca.
Tada trava i šuma bacaju svoje prugaste sjenkena Zemlju,pa je tlo naizmjenično prošarano prugastim sjenkama.To zebru spašava od lavova,koji u to vreme kreću u potragu za večerom.
Pruge zebre presjecaju leđnu liniju i prolaze ispod trbuha,oko vrata i oko nogu one grade prstenove,a po licu figure u obliku slova "V".Po danu je zebru lakše primjetiti.Bijela dlak između crnih pruga presjeva se na svjetlosti i tada zebra na ravnici izgleda kao da je bijela.Zebra je prvi domorodac Afrički visoravni.
Zebre su prave divlje životinje,nervozne su i živčane,imaju oštar vid i odlikuju se sa smrtonosnim udarcem kopita.
Uzalud ih je pripitomljavati,jer se zebre ne mogu ukrotiti.
One su uvjek podebele.Zebre piju mnogo vode i nikada se neudaljavaju od pojilišta više od osam kilometara.
Zato druge životinje uvjek idu za zebrama kad su žedne.I lav prati zebre,ali ne zbog voe,već zato što voli da se hrani sa zebrinim mesom.
Tada trava i šuma bacaju svoje prugaste sjenkena Zemlju,pa je tlo naizmjenično prošarano prugastim sjenkama.To zebru spašava od lavova,koji u to vreme kreću u potragu za večerom.
Pruge zebre presjecaju leđnu liniju i prolaze ispod trbuha,oko vrata i oko nogu one grade prstenove,a po licu figure u obliku slova "V".Po danu je zebru lakše primjetiti.Bijela dlak između crnih pruga presjeva se na svjetlosti i tada zebra na ravnici izgleda kao da je bijela.Zebra je prvi domorodac Afrički visoravni.
Zebre su prave divlje životinje,nervozne su i živčane,imaju oštar vid i odlikuju se sa smrtonosnim udarcem kopita.
Uzalud ih je pripitomljavati,jer se zebre ne mogu ukrotiti.
One su uvjek podebele.Zebre piju mnogo vode i nikada se neudaljavaju od pojilišta više od osam kilometara.
Zato druge životinje uvjek idu za zebrama kad su žedne.I lav prati zebre,ali ne zbog voe,već zato što voli da se hrani sa zebrinim mesom.
petak, 24. prosinca 2010.
Kit
Kit spada u grupu najvećih životinja na svijetu.On je jedini od tih velikih životinja dolazi najlakše do hrane.Kada kit razjapi svoju čeljust,tada kroz nizove njegovih zubi(koji vise na gornjoj vilici)protekne stotine litara vode.
Tada se kroz zube,kao kroz sito procjedi broj morski organizama (planktona).Zatim kit tu procjedjenu vodu izbacuje napolje(kit ne pije slanu vodu),i dok on izbacuje vodu,hrana se spušta niz njegovo grlo.
Jednjak kita nrepoušta ništa veće od haringa(vrsta ribe),ali to njemu ne smeta,zato što se on svaki dan zasladi sa tonom sitne ribe i i sitni račića.
Kitovi žive u morima već 25 milijona godina,ali njihovi preci su se kretali i po kopnu.Kit nije rib,već je morski sisavac.Njegova prednja peraja su njegove prednje noge i one imaju pet prstiju i one mu služe samo za kretanje i sprečavanju prevrtanja.On se napred kreće pomoću ogromnoe horizntalne repne peraje.Njegove(repne peraje) udace naviše i naniže obezbjeđuju snažni mišići.
Njegove zadnje noge su davno iščeznule,ali ostao je samo jedan nožni prst,koji je dugačak oko 25cm.On je duboko u tijelu i nije više povezan sa kičmom.
Kit živi u hladnoj vodi,zato što ga veliki sloj potkožne masti koja je debela i do 30cm,štiti sa svih strana od hladnoće.To salo održava kita na vodi i pomaže mu da nepotone.
Kit da bi zaronijo mora da upotrebi repno peraje.
potkožno salo kitu pomaže i da izdrži ogroman pritisak vode,kada zaroni u dubinu.
On može da se spusti i na dubinu koja je blizu 1000m.Na toj dubini je pritisak veći sto puta nego na površini i on bi zdrobio kita da nema potkožno salo.Kit udiše vazduh isto tako kao što i uzima ogromne količine hrane.On odjednom udahne mnogo vazduha kroz otvor koji je smješten na najvišoj tački glave.Odatle vazduh,kroz disajnu cjev spušta se u ogromna pluća,koja se šire kao gumeni balon.
Kada kit zaroni,nozdrve mu se zatvaraju i on može da bude u dubini i trideset minuta,a nekada i sat vremena.On ka da izroni na površinu da bi udahnuo zrak,tada silno izdahne,da tad ogroman stup pare šikne i u visinu od sedam metara,uz širenje koje se čuje kilometar i po daleko.To je topal vazduh iz njegovih ogromnih pluća,koja se pri susretu sa hladnim vazduhom pretvra u paru.
Tada se kroz zube,kao kroz sito procjedi broj morski organizama (planktona).Zatim kit tu procjedjenu vodu izbacuje napolje(kit ne pije slanu vodu),i dok on izbacuje vodu,hrana se spušta niz njegovo grlo.
Jednjak kita nrepoušta ništa veće od haringa(vrsta ribe),ali to njemu ne smeta,zato što se on svaki dan zasladi sa tonom sitne ribe i i sitni račića.
Kitovi žive u morima već 25 milijona godina,ali njihovi preci su se kretali i po kopnu.Kit nije rib,već je morski sisavac.Njegova prednja peraja su njegove prednje noge i one imaju pet prstiju i one mu služe samo za kretanje i sprečavanju prevrtanja.On se napred kreće pomoću ogromnoe horizntalne repne peraje.Njegove(repne peraje) udace naviše i naniže obezbjeđuju snažni mišići.
Njegove zadnje noge su davno iščeznule,ali ostao je samo jedan nožni prst,koji je dugačak oko 25cm.On je duboko u tijelu i nije više povezan sa kičmom.
Kit živi u hladnoj vodi,zato što ga veliki sloj potkožne masti koja je debela i do 30cm,štiti sa svih strana od hladnoće.To salo održava kita na vodi i pomaže mu da nepotone.
Kit da bi zaronijo mora da upotrebi repno peraje.
potkožno salo kitu pomaže i da izdrži ogroman pritisak vode,kada zaroni u dubinu.
On može da se spusti i na dubinu koja je blizu 1000m.Na toj dubini je pritisak veći sto puta nego na površini i on bi zdrobio kita da nema potkožno salo.Kit udiše vazduh isto tako kao što i uzima ogromne količine hrane.On odjednom udahne mnogo vazduha kroz otvor koji je smješten na najvišoj tački glave.Odatle vazduh,kroz disajnu cjev spušta se u ogromna pluća,koja se šire kao gumeni balon.
Kada kit zaroni,nozdrve mu se zatvaraju i on može da bude u dubini i trideset minuta,a nekada i sat vremena.On ka da izroni na površinu da bi udahnuo zrak,tada silno izdahne,da tad ogroman stup pare šikne i u visinu od sedam metara,uz širenje koje se čuje kilometar i po daleko.To je topal vazduh iz njegovih ogromnih pluća,koja se pri susretu sa hladnim vazduhom pretvra u paru.
nedjelja, 19. prosinca 2010.
Panda
Panda je crno-bijeli medvjed koji žive u umjerenim-zonama bambus šumama središnje Kine.Panda jedan od najrjeđih životinja na rubu izumiranja, zato sšto je ona ugrožena vrsta.
Divovska panda naseljena jednom u nizinskim području, ali s razvojem poljoprivrede i šumarstva, oni su bili prisiljeni da budu na planinama Sichuan, Shaanxi, Gansu.
Divovska panda radije živi u listačama i crnogoričnim šumama s gustim bambusom, na nadmorskoj visini između 5.000 i 10.000 metara.
Div panda izgleda kao medvjed u formi. Ona ima bijeli kaput sa crnim detaljima kod ušiju, očiju , po njušci, nogama i ramenima. Neki znanstvenici kažu da je takva boja učinkovita kamuflaža kada su bili u sjeni( pjegav snijeg ili stijena okolice). Panda kaput pomaže da zadrži toplotu. Divovska panda ima zube i veliku čeljusti za žvakanje bambusa. Mnogi ljudi misle da je panda slatka životinja , ali divovska panda može biti opasna kao i bilo koja druga vrsta medvjeda.
Divovske pande mogu dosegnuti visinu od četiri do šest metara. Mužjaci su veći od ženki. Divlja muška panda može težiti i do 250 funti. Ženke rijetko doći do 220 £.
Oko 1000 panda živi u divljini, a oko 140 u zoološkim vrtovima ili u centrima za uzgoj, uglavnom u Kini.
Znanstvenici ne znaju još prirodni život pande koje žive u divljim uvjetima, ali oni su bili sigurni da imaju kraći život od onih koje on čuvaju u umjetnim uvjetima.
Divlja panda živi gotovo i isključivo od bambusa. U vrlo rijetkim slučajevima oni također jedu travu i sitne glodavaca. U zoološkim vrtovima,ishrana divovskih pandi uključuje bambus, šećernu trsku, kašu, mrkvu, jabuke, slatki krumpir, te high-fiber biskvit posebno izrađen za njih.
Pande periodično komuniciraju sa s mirisom oznakama i zvukovima. Beba pande živi sa s majkom do jedan i po do tri godine.
Divovska panda naseljena jednom u nizinskim području, ali s razvojem poljoprivrede i šumarstva, oni su bili prisiljeni da budu na planinama Sichuan, Shaanxi, Gansu.
Divovska panda radije živi u listačama i crnogoričnim šumama s gustim bambusom, na nadmorskoj visini između 5.000 i 10.000 metara.
Div panda izgleda kao medvjed u formi. Ona ima bijeli kaput sa crnim detaljima kod ušiju, očiju , po njušci, nogama i ramenima. Neki znanstvenici kažu da je takva boja učinkovita kamuflaža kada su bili u sjeni( pjegav snijeg ili stijena okolice). Panda kaput pomaže da zadrži toplotu. Divovska panda ima zube i veliku čeljusti za žvakanje bambusa. Mnogi ljudi misle da je panda slatka životinja , ali divovska panda može biti opasna kao i bilo koja druga vrsta medvjeda.
Divovske pande mogu dosegnuti visinu od četiri do šest metara. Mužjaci su veći od ženki. Divlja muška panda može težiti i do 250 funti. Ženke rijetko doći do 220 £.
Oko 1000 panda živi u divljini, a oko 140 u zoološkim vrtovima ili u centrima za uzgoj, uglavnom u Kini.
Znanstvenici ne znaju još prirodni život pande koje žive u divljim uvjetima, ali oni su bili sigurni da imaju kraći život od onih koje on čuvaju u umjetnim uvjetima.
Divlja panda živi gotovo i isključivo od bambusa. U vrlo rijetkim slučajevima oni također jedu travu i sitne glodavaca. U zoološkim vrtovima,ishrana divovskih pandi uključuje bambus, šećernu trsku, kašu, mrkvu, jabuke, slatki krumpir, te high-fiber biskvit posebno izrađen za njih.
Pande periodično komuniciraju sa s mirisom oznakama i zvukovima. Beba pande živi sa s majkom do jedan i po do tri godine.
nedjelja, 5. prosinca 2010.
Noj
Noj je velika ptica i njeno porjeklo je iz Afrike.Prepoznatljiv je po svom izgledu,jer ima dug vrat i duge noge.Sposoban je da trči brzinom od 72,4km/h.On se hrani biljkama,ali jede i neke kukc.Živi u skupinama koje sadrže od 5-50 ptica.Parenje nojeva se razlikuje po geografskom područiju,ali uglanom se svugdje mužijaci bore za harem od 2-7 ženki.Te borbe traju samo nekoliko minuta,i one mogu da izazovu smrt lupanjem glavom u protivnika.Nojevi se sada uzgajaju širom svjeta,najviše zbog svog perija koje je dekorativno.Njegova se koža koristi za proizvodnju kožni proizvoda,kao i koža mnogi životinja.Noj je težak između 63-130kg,ali neki muški nojevi mogu da teže i 155kg.Perije odraslog mužijaka su uglavnom crna sa bijelim šarama i bijelim repom.Ženke i mladi mužijaci su sivkasto smeđi i bijeli.Glava i vrat noja su bez perija,samo ima tanak sloj na kraju gdjese vrat spaja sa tijelom.Koža vrata kod ženki je rozo-siva,a kod mužijaka je plavo-siva.
On ima dug vrat i noge tako da njegova glava je 1,8-2,75m iznad tla,a oči su im u promjeru široke50mm.
Njihova koža je promjenljive boje,to zavisi o pod-vrsti. Jake noge kod nojeva nemaju perija i pokazuju gole kože.Noj ima samo dva prsta na svakoj nozi (većina ptica ima četiri) unutarnji prst je nalik na kopito. Vanjski nožni prst nema nokta. Smanjen broj prstiju je prilagodba koja se pojavljuje za pomoć u trčanje. Nojevi mogu izvoditi na 72,4 km po satu (45 milja po sati) do 30 minuta. Krila dosegnu raspon od oko 2 metra i koriste se u parenju .Nojeva prsna kosti je ravna, bez kobilice kojima krilo mišiće pridaju u letu ptica. Kljun je ravna i širok, sa zaobljenim vrhom. Noj nema žučnog mjehura. Oni imaju tri želuci . Za razliku od svih drugih živih ptica, noj izlučuje urin odvojeno od izmeta.
On ima dug vrat i noge tako da njegova glava je 1,8-2,75m iznad tla,a oči su im u promjeru široke50mm.
Njihova koža je promjenljive boje,to zavisi o pod-vrsti. Jake noge kod nojeva nemaju perija i pokazuju gole kože.Noj ima samo dva prsta na svakoj nozi (većina ptica ima četiri) unutarnji prst je nalik na kopito. Vanjski nožni prst nema nokta. Smanjen broj prstiju je prilagodba koja se pojavljuje za pomoć u trčanje. Nojevi mogu izvoditi na 72,4 km po satu (45 milja po sati) do 30 minuta. Krila dosegnu raspon od oko 2 metra i koriste se u parenju .Nojeva prsna kosti je ravna, bez kobilice kojima krilo mišiće pridaju u letu ptica. Kljun je ravna i širok, sa zaobljenim vrhom. Noj nema žučnog mjehura. Oni imaju tri želuci . Za razliku od svih drugih živih ptica, noj izlučuje urin odvojeno od izmeta.
četvrtak, 2. prosinca 2010.
Djetlić
Najčistiji zvuk koji izmamljuje jutarnje sunce je djetlićev.
Kada sunčeva svjetlos obasja koru drveća,to je za njega znak da se baci na posao.On je stručni bušioc drveća.
Djetlić na drvo mora da se penje sa zadnjim nogama,zato što on nema prednje noge,već ima krila.
Dok on buši drvo mora da stoji okomito,i nos mora da mu bude izmaknut oko tri centrimetra od drveta.
Zato djetlić ima tijelo prilagodjeno za busšenje,i onda taj njegov posao izgleda jednostavan i njemu nimalo naporan.
On ima dva nožna prsta koji su mu okrenuti prema napred i imaju kandže i oni mu koriste za penjanje i pridržavanje.A druga dva zadnja(neki detlići imaju samo jedan)oni služe za prihvatanje uz hrapavu koru.Kada djetlić počne da buši rupe,glava mu izgleda poput čekića kojim kuje ekser.I tada njegova kruta pera na repu upravljaju se naniže da bi poslužili kao podupirači.
Kljun djetlića kad je zatvoren izgleda kao klinasti oblik.Djetlić njime može da udara snažno,tako da kora na drvetu leti na sve strane,ali mon može i da se zatrese kao bušilica i onda izbuši duboke rupe u potrazi za bubama i maravima koji se nalaze ispod kore ili u srži drveta.
Zato djetlić ima jak kljun i on se ne može slomiti.
Djetljićev kljun je koštani produžetak njegove lobanje i on se nikada ne može rasklimati od udaranja i bušenja drveta.
On je pogodan za hvatanje insekata,ali služi i za pijuk djetlića.Djetlić ima i jezik koji je prčvršćen na drugoj opruzi koja je izvijena preko tjemena.
Kada njegov jezik izadje napolje,na vrhu njega se nalazi jedna kap ljepljive pljuvačke i na njega se zaljepe mravi ili larve neke bube i trenu nestanu u djetlićevom želudcu.
Kada sunčeva svjetlos obasja koru drveća,to je za njega znak da se baci na posao.On je stručni bušioc drveća.
Djetlić na drvo mora da se penje sa zadnjim nogama,zato što on nema prednje noge,već ima krila.
Dok on buši drvo mora da stoji okomito,i nos mora da mu bude izmaknut oko tri centrimetra od drveta.
Zato djetlić ima tijelo prilagodjeno za busšenje,i onda taj njegov posao izgleda jednostavan i njemu nimalo naporan.
On ima dva nožna prsta koji su mu okrenuti prema napred i imaju kandže i oni mu koriste za penjanje i pridržavanje.A druga dva zadnja(neki detlići imaju samo jedan)oni služe za prihvatanje uz hrapavu koru.Kada djetlić počne da buši rupe,glava mu izgleda poput čekića kojim kuje ekser.I tada njegova kruta pera na repu upravljaju se naniže da bi poslužili kao podupirači.
Kljun djetlića kad je zatvoren izgleda kao klinasti oblik.Djetlić njime može da udara snažno,tako da kora na drvetu leti na sve strane,ali mon može i da se zatrese kao bušilica i onda izbuši duboke rupe u potrazi za bubama i maravima koji se nalaze ispod kore ili u srži drveta.
Zato djetlić ima jak kljun i on se ne može slomiti.
Djetljićev kljun je koštani produžetak njegove lobanje i on se nikada ne može rasklimati od udaranja i bušenja drveta.
On je pogodan za hvatanje insekata,ali služi i za pijuk djetlića.Djetlić ima i jezik koji je prčvršćen na drugoj opruzi koja je izvijena preko tjemena.
Kada njegov jezik izadje napolje,na vrhu njega se nalazi jedna kap ljepljive pljuvačke i na njega se zaljepe mravi ili larve neke bube i trenu nestanu u djetlićevom želudcu.
subota, 20. studenoga 2010.
Dabar
Ispod Artičkih visova imaju mirne rečice i potoci koji prolaze kroz šume topola i vrba.Tu postoji jedna neobična grupa životinja koja neumorno majstoriše i ona se zove dabar.On obara drveće,gradi brane,kanale i on tako dovodi do niza promjena koje utječu na život ostalih životinja i biljaka koje se nalaze u okolini.
Dabar ima svoj jaz i to je tvrdjava bez koje dabar nebi mogao opstati.On se kreće polako gegajući,debel je i spor, i kao takav liči na bodljikavo prase.
Da dabar nema svoje bodlje,on bi bio lak plijen za vukove,kojote,medvjede,pume,risove,ali one ga štite od ovih napasnih životinja.Njegovo svo se oružije za odbranu su izvanredni zubi,ali i nji može koristiti samo kod životinja koje su manje od njega.On svojim glasom ne može prestrašiti ni jednu životinju.Noge mu služe za neprestano trčkaranje,i on se vrlo sporo penje uz drvo, i zato on nebi mogao preživjeti bez svog jaza.Kada se pojavi opasnost dabar zaroni u vodu,i on zaronjen u vodi može da preživi i cijelu zimu ne izlazeći više nijednoj opasnosti.Dok je dabar u vodi cijelo vreme diše vazduh i živi kao kopnena životinja.Dabar mora imati preko cijele godine dovoljno drveća.
Među prvim drvećem mu dolazi u obzir jasika i topola,ali koristi i crvrni javor,bukvu,vrbu,divlju trešnju i brezu.U većini jazova voda veoma opadne za vrema suša i ponekad je toliko plitka da se preko zime sasvim smrzne inijedna životinja koja udiše vazduh ne može živjeti pod ledom.Zato dabar uvjek gradi jaz koji ce biti dubok oko jednog metra.On sebi podešava uslove za život tako što branama zaustavlja potoke koji protiču pored njegovog stanovišta.
Dabar ima svoj jaz i to je tvrdjava bez koje dabar nebi mogao opstati.On se kreće polako gegajući,debel je i spor, i kao takav liči na bodljikavo prase.
Da dabar nema svoje bodlje,on bi bio lak plijen za vukove,kojote,medvjede,pume,risove,ali one ga štite od ovih napasnih životinja.Njegovo svo se oružije za odbranu su izvanredni zubi,ali i nji može koristiti samo kod životinja koje su manje od njega.On svojim glasom ne može prestrašiti ni jednu životinju.Noge mu služe za neprestano trčkaranje,i on se vrlo sporo penje uz drvo, i zato on nebi mogao preživjeti bez svog jaza.Kada se pojavi opasnost dabar zaroni u vodu,i on zaronjen u vodi može da preživi i cijelu zimu ne izlazeći više nijednoj opasnosti.Dok je dabar u vodi cijelo vreme diše vazduh i živi kao kopnena životinja.Dabar mora imati preko cijele godine dovoljno drveća.
Među prvim drvećem mu dolazi u obzir jasika i topola,ali koristi i crvrni javor,bukvu,vrbu,divlju trešnju i brezu.U većini jazova voda veoma opadne za vrema suša i ponekad je toliko plitka da se preko zime sasvim smrzne inijedna životinja koja udiše vazduh ne može živjeti pod ledom.Zato dabar uvjek gradi jaz koji ce biti dubok oko jednog metra.On sebi podešava uslove za život tako što branama zaustavlja potoke koji protiču pored njegovog stanovišta.
utorak, 9. studenoga 2010.
Morž
Morž živi na Antartiku.Morž je toplokrvna životinja sa kopna,koja se u pradavna vremena pretvorila u morske stanovnike.
Ima četiri noge i na svakoj ima po pet prstiju.Da bi sjeo mora da savije prednje noge napred,izvali se na bedra i isprži prednje peraje i zatim se nagne na njih.
On ima dva velika očnjaka od pola do metar duga.Oči su mu sitne i zajedno sa nozdrvama su potisnute na vrh glave.
Njuška im je široka i na njoj se nalaze duge bijele bodljike.
Tijelo im je gotovo bez dlake,a koža im ima ružni ogromni nabor.
Ova životinja je jedna od najružnijih životinja na Zemlji.On svoje visoke kljove upotrebljava sa puno energije.Kada je gladan on duboko udahne vazduh,a zatim zaroni na dubinu od 20-100m i na dnu mora on dubi na svojim kljovama koje drži u horizontalnom položaju i grabu po dnu da bi našao hranu.On se hrani mekušcima,puževima,morskim zvjezdama,ježevima.
Prednje peraje su mu kratke,i njima nemože prinositi i stavljati hranu u usta.Zato morž nakupi hranu na svoje kljove i jede pomažući se sa bodljama koje ima na njušci.
Morževi u vodi plove pojedinačno,a kada se nalaze na ledenim santama ili na stjenama na kojim spavaju,tada se okupljaju u krda.Na santi leda se ponekad nalazi pedesetak morževa,a ponekad i ekoliko stotina i tada snta leda liči kao da je ugljom natovarena.Oni kada spavaju mogu proći i do pedeset milj na santi leda.
Dok spavaju uvjek bude neki morž na straži i oni se smjenjuju zbog straha od polarnog medvjeda ili kita ubojice.Tako je među gomilom ležećih morževa uvjek jedna glava uzdignuta i na oprezu.
Ako se pojavi nešto sumljivo morž počne bauljati preko talasa sve dok ne skoči u vodu i tako neprobudi ostale,koji se takođe počnu bacati u more.
Morž je težak jednu tonu,a neki i više i oni dok klize po santi gnječe sve pod sobom,tako da može lagano izravnati ledeni splav.Kada se to dogodi gomila morževa se odjednom nađe u moru uz ogroman pljusak.
Ima četiri noge i na svakoj ima po pet prstiju.Da bi sjeo mora da savije prednje noge napred,izvali se na bedra i isprži prednje peraje i zatim se nagne na njih.
On ima dva velika očnjaka od pola do metar duga.Oči su mu sitne i zajedno sa nozdrvama su potisnute na vrh glave.
Njuška im je široka i na njoj se nalaze duge bijele bodljike.
Tijelo im je gotovo bez dlake,a koža im ima ružni ogromni nabor.
Ova životinja je jedna od najružnijih životinja na Zemlji.On svoje visoke kljove upotrebljava sa puno energije.Kada je gladan on duboko udahne vazduh,a zatim zaroni na dubinu od 20-100m i na dnu mora on dubi na svojim kljovama koje drži u horizontalnom položaju i grabu po dnu da bi našao hranu.On se hrani mekušcima,puževima,morskim zvjezdama,ježevima.
Prednje peraje su mu kratke,i njima nemože prinositi i stavljati hranu u usta.Zato morž nakupi hranu na svoje kljove i jede pomažući se sa bodljama koje ima na njušci.
Morževi u vodi plove pojedinačno,a kada se nalaze na ledenim santama ili na stjenama na kojim spavaju,tada se okupljaju u krda.Na santi leda se ponekad nalazi pedesetak morževa,a ponekad i ekoliko stotina i tada snta leda liči kao da je ugljom natovarena.Oni kada spavaju mogu proći i do pedeset milj na santi leda.
Dok spavaju uvjek bude neki morž na straži i oni se smjenjuju zbog straha od polarnog medvjeda ili kita ubojice.Tako je među gomilom ležećih morževa uvjek jedna glava uzdignuta i na oprezu.
Ako se pojavi nešto sumljivo morž počne bauljati preko talasa sve dok ne skoči u vodu i tako neprobudi ostale,koji se takođe počnu bacati u more.
Morž je težak jednu tonu,a neki i više i oni dok klize po santi gnječe sve pod sobom,tako da može lagano izravnati ledeni splav.Kada se to dogodi gomila morževa se odjednom nađe u moru uz ogroman pljusak.
četvrtak, 28. listopada 2010.
Škorpion
Škorpioni su paučnjaci i nisu insekti, oni se odnose na vrstu pauka i krpelja. Oni su drevne životinje i na Zemlji su preko 400 milijuna godina (davno prije vremena dinosaurusa). Postoji preko 1500 vrsta škorpiona u svijetu i oni žive na svim kontinentima osim na Antarktiku.
Ovi otrovni beskralježnjaci žive u gotovo svakom tipu staništa, uključujući pustinje, kišne šumame, travnjake, šume, planine, špilje, jezera. Većina škorpiona su noćne životinje tj.najviše su aktivne tijekom noći, odmaraju se ispod kamenja, u pukotinama, ili u hodnicima tijekom dana.
Škorpioni su zvijeri koji paraliziraju svoj plijen s žaokom koja se nalazi na vrhu repa. Oni jedu kukce i sitne glodavace. Oko 25 vrsta škorpiona su sposobni za ubijanje ljudi. Neki škorpioni moge biti godinu dana bez hrane.
Škorpioni imaj osam nogu, i svaka noga ima sitne kandže. Škorpioni su egzoskeletni, nemaju unutarnji kostur. Žalac na kraju repa ubrizgava paralizirajući otrov u plijen. Za razliku od drugih paučnjaka, škorpioni imaju velika kliješta koja se koriste za hvatanje i ukroćenje plijen. Većina Škorpioni su dugi 0,5 do 8,5 inča (tj.1-21 cm) . Oni su različitim bojama od crne do smeđe do tamno crvene .
utorak, 26. listopada 2010.
Konj
Konj je podvrsta porodice kopitara.Počeo ja da se pojavljuje još prije 45-55 milijona godina.Ljudi su počeli pripitomlavati konjeve oko 4000 pre nove ere.Većina konja je pripitomljena,ali još uvjek su ugrožena vrsta.Jedini preostali divlji konj je Przewalski konj.
Imaju dobro razvijn osjećaj za ravnotežu i jak borbeni instikt.Konji mogu spavati i stojeći i ležeći.Ženka konja se zove kobila i ona nosi svoje mladunče 11 mjeseci,a malado konja se zove ždrebe i ono može stajati i pokrenuti se ubrzo nakon rodjenja.Puni razvoj konj doživi u petoj godini,a živi izmedju 25-30 godina.
Pasmina konj po temperamentu je podjeljena u tri grupe:
I grupa su vrća krv imaju brzinu i izdržljivost
II grupa je hladna krv tu spadaju poni koji su sposobni za spor i težak rad
III grupa su toplokrvni i oni su nastali ukrštanjem prve i druge grupe,to je pasmina za posebne namjene npr. za jahanje.
U svijetu postoji više od 300 pasmina konja koji su razvijeni za razne namjene.
Zavisno od pasmine konji žive prosječo između 25 i 30 godine,a najstariji konj je iz 19 vjeka i on je živio do 62 godine.
Konj se po dobi dijele u sledeće vrste:
-ždrijebe to je konj mlađi od jedne godine
-jednogodišnjak konj koji je između jedne i dvije godine
-colt to je mužijak konja koji je mlađi od četiri godine
-ždrebica to je žensko konja koje je mlađa od četiri godine
-mare ženski konj stariji od ćetiri godine i stariji
-stallion konj mužijak stariji od četiri godine i stariji
-uštrojeni konj to je kastrirani mužijak bilo koje dobi
Konji su biljojedi,i oni imaju jako mali želudac,ali imaju jako dugo crijevo i to im omogućava neprekidni protok hrane.Oni nemogu povraćati i ako imaju problema sa probavom uzrokuju kolike koji je vodeći uzrok smrti. Koni su prilagođeni za ispašu.
četvrtak, 21. listopada 2010.
Žirafa
Žirafa je afrički sisar, najviša je od svih kopnenih životinja. Mužijak žirafe je visok od 4.5 do 5.5m i težak je do 1,360 kg. Rekordna težina jednog mužjaka je iznosila približno 2,000 kg, a visina 5.87 m.Mužjaci su krupniji od ženki, koje su od mužjaka niže od 70-100 cm.
Žirafe su srodstvu sa antilopama,jelenima , ali su grupisane uposebnoj familiju Žirafe žive na prostoru od Čada do Južne Afrike.
Ukupna populacija žirafa je procenjena na 110,000 do 150,000 jedinki.
I mužijaci i ženke imaju rogove, ali su rogovi kod ženki manji. Rogovi su koštani izraštaji lobanje, pokriveni kožom i dlakom, i oni su dugi do 13,5 cm. Kod mužjaka kalcijum se taloži na kostima lobanje tokom celog života praveći nove izraštaje. Rogovi rastu najprije na čelu, oko očiju i na nosnoj kosti, pa glava žirafe tokom godina postaje sve krupnija i teža. Oči su krupne i smeđe i zaštićene su dugim crnim trepavicama.
Žirafe imaju crne tačkice koje im prekrivaju cijelo tijelo osim stomaka.Imaju duge i snažne vratove,koji su prekriveni dlakom koja je oštra i kratka.Žirafin vrat može da bude dugačak i dva metra.Prednje noge su im duže od zadnjih.Jezik im je dugačak i ljepljiv i dug je 45cm i čitav je prekriven pljuvačkom.
Hrane se lišćem i mogu da pojedu do 63kg lišća i grančica i da popiju do 30l vode dnevno.
nedjelja, 17. listopada 2010.
Jelen
Jelen spada u porodicu parnoprstaša(imaju paran broj prstiju dva ili četiri),a među njih spadaju srne,sobovi,losovi...Jelen je šumska životinja.Rasprostranjen je Europi u šumama gdje je veći vodotok kraj Dunava,Sane,Drave,zatim u brdskim i planinskim šumama Mađarske ,Češke ,Slovačke ,Hrvatske ,Slovenije, Rumunske,Njemačke i Australije.Brojni su u Hrvatskoj u predjelima Baranje,Slavonije i Gorskog Kotora,u Balkanu obuhvata Vojvodinu i Sloveniji.U Africi živi samo crveni jelen.
Dužina tijela jelena je od0,7 do 2,9m,visina ramena je od 30 do 190cm,a težina od 7 do 800kg.Najveća vrsta je los,a najmanja južni pudu.Većina ima spolni dimofizom i to znači da su mužijaci veći od ženki.
Obilježije mužijaka su rogovi,oni im služe za imponiranje ženki i za borbu sa drugim mužijacima za pravo na parenje.Njihovi rogovi su građeni od koštane supstance.Oblik zavisi od starosti i vrsti životinja,kod nekih su ravni i glatki,a kod nekih razgranati i podsjećaju na lopate.
Uši lososa su uspravne,a lice je izduženo.
Neki jeleni žive sami,a većina živi u grupama,a velićina zavisi od vrste i okoline.
Česte su skupine u kojima jedan mužjak okupi više ženki i imaju zajedničko potomstvo i ne podnosi prisutnos drugog mužijaka.Kada dođe do parenja mužijaci se bore međusobno.Jeleni su biljojedi,hrane se različitim biljem ali biraju da je mekše.
srijeda, 13. listopada 2010.
Mačka
Mačka je poznat kao domaća mačka ili kućna mačka .Razlikuje se od drugih mačaka i mačka je mali mesožder,pripitomljen sisavac koji je cijenjen od strane ljudi za druženje i ima sposobnost za lov gamadi i kućnih štetočina. Mačke su povezane s ljudima za najmanje 9.500 godina i su trenutno najpopularniji ljubimac u svijetu. Zbog njihove bliske povezanosti s ljudima, mačke se sada nalaze gotovo svugdje na Zemlji.
Mačke su slične anatomije sa drugim divljim mačkama, imaju jaka i fleksibilan tijela, brze reflekse, oštre pandže koje uvlači, a zubi su prilagođeni za ubijanje mali plijenova. Ona je noćni predator, mačke koriste svoj akutni sluh i sposobne su da vide u mraku u blizini kako bi pronašle plijen.Ne samo da mačke mogu čuti zvukove koji su pretihi za ljudsko uho,one takođe mogu čuti visoke ferkfencije nego ljudi.To je zato što mačkin uobičajni plijen(naročito glodari,kao npr. miševi)proizvode zvukove visoke ferkfencije.Tako je mačije uho evoluiralo da može čuti ove tihe i visokoferkfentne zvukove.Mačke se više oslanjaju na čulo mirisa nego okusa i imaju daleko bolje čulo mirisa od ljudi.Mačke su samolovci i one su društvena vrsta i koriste razne tipove glasanja,fermona,i govora tijela za komunikaciju.Ovo uključuje mjaukanje,predenje,frktanje,siktanje,režanje itd..Mačke imaju brzu stopu uzgoja .U kontrolisanom uzgoju mogu se uzgajati i prikazati kao registrirani pedigre kućni ljubimci,hobi poznat kao fancy mačka.Neuspjeh u kontroli uzgoja mačaka kao kućni ljubimaca kao sterilizacija i napuštanje kućni ljubimaca je rezultat problema kao što su veliki broj divlji mačaka u svijetu sa populacijom do šezdeset milijona ovi životinja samo u SAD-u.
subota, 9. listopada 2010.
Lav
Lav je veličanstvena životinja koja se pojavljuje kao simbol snage, hrabrosti i plemenitosti na obiteljskim grbovima, grb i nacionalne zastave u mnogim civilizacijama. Lavovi u jednom trenutku su pronađeni iz Grčke preko Bliskog istoka do sjeverne Indije, a danas samo vrlo mali broj stanovnika ostaje u Indiji. U prošlosti su lavovi živjeli u većem dijelu Afrike, ali sada su ograničene na sub-saharskoj regiji.
Odrasli muški lavovi su jedinstveni među mačkama ,imju guste grive smeđe ili crne kose koji okružuje glave i vrata. Oba muški i ženski lavovi riču i njihov zvuk se može čuti i do 8 km daleko.
Listen
Read phonetically
Lavovi se nalaze u savani,travnjacima i gustim šumama.Ono žive u čoporu,koji se otprilike sastoji od 5-10 lavica,njihovi mladunčadi i 2-3 mužijaka.
Lavovi uživaju u dobrj zajednici sa puno dodira,trljanja glavama,lizanja i oni predu.
Pstaju sposobni lovci sa dve godine,odrastao je taka sa 5,6godina a žive oko 13 godina.
Lavovi su se dugo ubijeli kao u ritualima hrabrosti,lovačkim trofeijima i za ljekovte i čudotvorne moći.
Većina lavova pije vodu dnevno,a neki mogu biti 4-5 dana bez vode.
Oni dobijaju potrebnu vlagu iz želudca ulova.
petak, 8. listopada 2010.
Polarni medvjed
Polarni medvjedi su najveći medvjedi na svijetu i oni su najveći mesojedi.Mužijak polarnog medvjeda je uvjek veći od ženke.
Visina mužijaka je 2,6m,a prosječna težina odraslog mužijaka je 900kg.
Visina ženke je 2m,a prosječna težina odrasle ženke je500kg
Krzno polarnog medvjeda je bijelo do žučkaste boje,sa crnim nosom,očima ustima.
Polarni medvjedi mogu plivati u ledenom Arktičkom okeanu bez smrzavanja. Kada izlaze iz vode oni stresu vodu sa svoga krzna.
Dlaka na nogama medvjeda pomaže mu u hodanju po snjegu ili klizavom ledu.
Imaju velike prednje šape sa djelimično isprepletenim prstima.
Polarni medvjed jede kožu tuljna,masti i unutrašnje organe ali mu ne jede meso ako ima previše ulova.
Polarni medvjedi su rođeni na kopnu,ali će većinu svog života provesti na ledu ili u moru,zato što je veći dio njihove hrane iz mora.
Zato se polarni medvjed smatra morskim sisavcom.
srijeda, 6. listopada 2010.
Pas Vučijak (Njemački Ovčar)
Njemački ovčar je pas koji je odgaja za čuvanje ovaca, veoma su inteligentni i lako se uče komandama. Visina ovog psa je do 60 cm, a dužina psa prelazi visinu za 15 do 20 %. Njemački ovčar je srednje visine ali ima veoma čvrsto i stabilno tijelo. Karakteristike su mu: smirenost, vidljivost, psihički stabilan, miran, hrabar, vodljiv, oštar, zaštitnik, čuvar. Zubi su mu jaki i odišu zdravošću, oči su mu srednje veličine bademastog oblika i smiještene su malo ukoso, uši su mu uspravne paralelne i šiljate, grudi su mu izražajne umjerene dužine, rep mu je dužine najmanje do skočnog zgloba, dlaka mu je oštra i posjeduje i pod dlaku, boja dlake je crna, siva, tamno siva, prednje noge su mu paralelne dok zadnje noge idu blago unazad. Jednom riječju divan pas kojeg bi svako poželio da ima pored sebe...